Suvremene metode i oblici poučavanja

Izbor metoda i oblika rada u nastavi bitno je pitanje suvremenog nastavnika. Za razliku od onih tradicionalnih metoda u kojima je učitelj, više – manje, prenositelj znanja, a učenici pasivni slušači i primatelji tih znanja, suvremene nastavne metode omogućuju aktivno uključivanje učenika u nastavu, čime do izražaja dolazi njihovo stvaralaštvo, u čemu je zapravo i cilj suvremene nastave.

Za početak, nužno je razumjeti razlike između metoda poučavanja i tehnika učenja. Tehnike učenja su alati koji omogućuju razumijevanje i shvaćanje sadržaja: mnemotehnike, flash kartice, sažetci, bilješke, vizualno razmišljanje itd. S druge strane, metode poučavanja temelje se na teoretskim osnovama koje uključuju različite tehnike ili procedure koje učitelji koriste za prijenos znanja, procedura i vrijednosti te za lakši razvoj učeničkih vještina. 

Metode aktivnog podučavanja su:

  1. dijaloška,
  2. istraživačka,
  3. učenje putem rješavanja problema,
  4. simuliranje,
  5. igra.
  • Dijaloška metoda ima orijentacijski i motivacijski karakter. Ona omogućava da se učenici uvedu u program (bilo da program sastavlja nastavnik - programer, da se dobije gotov program, ili ga sastavljaju sami učenici), da naprave plan rada i da se motiviraju za predstojeću aktivnost polazeći od značaja njenog izvršenja, odnosno cilja koji treba ostvariti.
  • Istraživačka metoda podrazumijeva samostalno traganje za činjenicama, pronalaženje relevantnih veza i odnosa među danim podacima, prestrukturiranje podataka, redefiniciju i samostalno dolaženje do novih (neočekivanih) rezultata.
  • Učenje putem rješavanja problema - problemsko učenje omogućava visoku razinu kreativnosti učenika. Ovo je najviši domet i oblik učenja.
  • Metoda igre se često primjenjuje u nastavi. Do izražaja dolazi učenička inteligencija, upornost i želja za pobjedom, takmičenje.

Neke metode "aktivnog" učenja:

  1. metoda kreativnog pisanja (umne mape, tekst ...)
  2. foto-govor (analiza oblika i boja, izražavanje dojmova,analiza sadržaja,tko sam ja od učenika na slici, što radim...),
  3. meditativni oblici (fantazijska putovanja, zamišljanje tekstova, meditativni ples)
  4. igra i igra po ulogama, bibliodrama (improvizacijske igre, pantomima, živa slika, kazalište)
  5. projektno učenje putem istraživanja (npr. običaja - interview, internetom, enciklopedijama)
  6. predodžba i imaginacija (Stavi se u poziciju...? Kako bi priča mogla teći dalje?; Koje se slike pojavljuju u mašti pri slušanju ove glazbe, čitanju ove pjesme?)
  7. slušanje glazbe - meditativne, pjevati i svirati; ples i pokret uz glazbu;
  8. promjena mjesta učenja npr. ekskurzija, posjet (u tri faze: faza pripreme, provedbe i vrednovanja)
  9. kreativan rad - kolaž, glina, šibice za izradu imena, slova...

 


PAR model učenja

PAR model učenja je  metoda aktivnog učenja koju karakteriziraju tri faze – prezentiraj, apliciraj i revidiraj, u kojoj učenici suradničkim učenjem konstruiraju vlastite koncepte i ispravljaju greške u fazi obrade novog nastavnog gradiva.

slide 4

 docxPAR model učenja


   METODA AKTIVNOG UČENJA - DESIGN THINKING

Aktivne metode učenja su naširoko poznate kao najkorisnije za razvoj vještina 21. stoljeća ili kao ključne metode potrebne da bi se svladali izazovi nepredvidive budućnosti.

 

Empatizar post EN 600px HRVATSKA VERZIJA

Neki od najpoznatijih i najkorištenijih resursa u školama su "preokrenuta" učionica, projektno orijentirano učenje, učenje temeljeno na istraživanju i naposljetku – design thinking ili "dizajnersko promišljanje". Prije nekoliko desetljeća David Kelley i njegov tim pri tvrtki IDEO počeli su uvoditi dizajnersko promišljanje kako bi stvorili inovativne proizvode i usluge prilagođene pravim potrebama svojih klijenata. Ta inicijalna suradnja pokrenula je uvođenje dizajnerskog promišljanja u edukacijska okruženja. Danas IDEO nudi edukacijski materijal za učitelje.

Kad se primijeni na edukacijski kontekst, dizajnersko promišljanje postaje metodologija koja potiče učenike da razmišljaju, razvijaju svoje ideje te da pogrješke doživljavaju kao dio procesa učenja.

DIZAJNERSKO PROMIŠLJANJE SASTOJI SE OD PET RAZINA TEMELJENIH NA PROCESIMA PROMIŠLJANJA, STVARANJA I OSVRTANJA.

Znanstveni kurikulum ne samo da uključuje znanje o dotičnim fenomenima, nego uključuje i primjenu takvog znanja na izgradnju prototipova i rješavanje problema u društvu. Proces dizajnerskog promišljanja pridržavat će se ovih standarda kurikuluma i biti u korelaciji sa svim disciplinama učenja koje predstavlja akronim STEM: znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika. Nadalje, dizajnersko promišljanje omogućuje daljnji razvoj učenika, poput razvijanja emocionalne inteligencije i povećanja motivacije pri rješavanju "stvarnih" problema, jezičnog izražavanja, aktiviranja kreativnog razmišljanja i povećanja poduzetničkih vještina među učenicima. (Izvor: Školski portal)


AKTIVNO UČENJE

Danas postoji više tumačenja pojma aktivno učenje.
Aktivno učenje je učenje pri kojem učenik misli o onome što radi. (Bonwell&Eison, 1991.).
Aktivno učenje je sve što učenik radi na satu povezano s gradivom, osim slušanja, gledanja i zapisivanja (Felder&Brent, 2009.).

ZAŠTO ORGANIZIRATI AKTIVNO UČENJE U RAZREDU? (1)

Podatci navedeni u članku koji govore o dobrobitima i koristima aktivnog učenja dobiveni su isključivo praktičnim istraživanjima u stvarnom nastavnom procesu. Uspoređena su postignuća učenika tradicionalnog nastavnog procesa u kojem dominira poučavanje nastavnika s postignućima učenika u nastavi baziranoj na aktiviranju učenika. Istraživanjem je dokazano da pozornost učenika počinje slabjeti svakih 10-20 minuta.

active

Uključivanje aktivnog učenja jednom ili dva puta tijekom nastavnog sata povećava uključenost učenika u učenje. Isto tako:

- omogućuje memoriranje bitnog, pojašnjava koncepte i razvija vještine
- daje češću povratnu informaciju učenicima o njihovu napretku tijekom učenja
- izlazi u susret različitim stilovima učenja u učenika
- omogućuje učenicima da misle i progovaraju o sadržaju koji uče
- omogućuje vježbanje bitnih vještina za učenje, npr. suradnju u učenju kroz rad u paru ili grupi
- povećava samopouzdanje učenika kroz razgovor s drugim učenicima
- stvara osjećaj zajedništva u razredu kroz povećanu interakciju učenik-učenik i učitelj-učenik
- nastavniku daje direktnu povratnu informaciju o stupnju usvojenosti, razumijevanja ili nerazumijevanja i pogrešnim koncepcijama koje treba ispraviti.

Organizacija sata aktivnog učenja svakako zahtijeva povećani i dodatni angažman učitelja te dodatni radni materijal. Informiranje o tehnikama aktiviranja učenika pomaže.Metodā i postupaka ima bezbroj, preporuča se koristiti nekoliko tehnika da se izbjegne zbunjivanje i nesnalaženje učenika u mnogobrojnim metodama rada. Korištenje nekoliko njih pomoći će im da se u njima usavrše. Ja koristim nekoliko metoda:

1. METODA "THINK–PAIR–SHARE" ili "MISLI – SPARI – PODIJELI" koja od učenika zahtijeva da razmisle o odgovorima na zadana pitanja, dogovore ih u paru s izabranim kolegom. Pri podjeli rješenja imaju mogućnost saslušati drugoga, čuti mišljenje, debatirati oko rješenja, ispraviti pogrešne koncepcije ili saznati točan odgovor. U slučaju neslaganja svaki član para mora argumentirati svoje rješenje ili mišljenje. Na kraju izrađuju zajedničku listu odgovora.

2. METODA "ŠTO JE BILO PITANJE?" traži od učenika da tijekom sata ili na kraju sata formiraju pitanje na navedeni odgovor na ploči. Pritom se moraju koristiti informacijama do kojih su došli na satu. Učeničko pitanje pokazuje koliko barataju činjenicama, koliko razumiju ili ne razumiju pojedini pojam, pa se otvara mogućnost pojašnjenja direktno na satu. Ova metoda traži od učenika ne samo mišljenje i zaključivanje te više misaone procese, već i jezično izražavanje, te artikulaciju misli i zaključaka. Ako je kombiniramo s prethodnom metodom, osigurava memoriranje, stjecanje vještina i jasnoću gradiva.

Andreja Sweeney, prof.

ZAŠTO ORGANIZIRATI AKTIVNO UČENJE U RAZREDU? (2)

Današnjoj se školi zamjeraju mnogi nedostatci. Jedan od njih definitivno je krucijalna međusobna nepovezanost nastavnih sadržaja različitih predmeta, ali i nedovoljna povezanost školskih sadržaja sa svakodnevnim znanjima i iskustvima učenika, kao i sa zbivanjima u aktualnom vremenu.

Nabrojani se nedostatci vrlo često vežu upravo za nastavu prirodoznanstvene skupine predmeta čije sadržaje učenici uglavnom doživljavaju teškima, neiskustvenima... Stoga imperativ razmišljanja o suvremenoj nastavi mora biti povezivanje prirodoznanstvenih nastavnih sadržaja sa sadržajima predmeta iz društvene i humanističke skupine, ali i sa svakodnevnim učeničkim iskustvima.

Konstruktivistički pristup nastavi počiva na pretpostavci da se proces učenja odvija temeljem osobne konstrukcije i rekonstrukcije znanja koje nastaje kao rezultat učeničkih interakcija s prirodnim svijetom u određenom sociokulturnom kontekstu, uz dinamičko posredovanje njihovih prethodnih znanja (Jukić, 2014)

2 radionica 07 suvremeni pristupi pouavanja i uenja usmjereni na uenika viktorija hrica 6 638


 

Konektivizam - nova teorija učenja?

Internet je velik rezervoar informacija koji se sastoji od:

(a) online učionice,

(b) društvenih mreža,

(c) virtualne simulirane zajednice,  kako bi se omogućilo  žurno stvaranje, reproduciranje, dijeljenje i dostavljanje podatka između učenika i učitelja.

Ono što je najvažnije, Internet je postao žarište za potencijalno dinamičnu, modernu  teoriju učenja pod nazivom konektivizam. Kao i druge teorije učenja, konektivizam ima svoj udio pristaša i kritičara. Za razliku od bilo koje druge teorije učenja, konektivizam vidi potencijale kroz cyber čvorove posebno ukorijenjene u društvenim mrežama.

teorije učenja600

No, konektivizam kao teorija učenja ima značajne teorijske probleme i treba ih temeljito revidirati ako će objasniti i poticati učenje u takvim okruženjima.

 

dr.sc. Mirjana Posavec

Foto: Školski portal

 

 

 


ISHODI UČENJA 

Nova-revidirana Bloomova taksonomija i aktivno poučavanje prema knjizi Geoffa Pettya, pripremila A. Sweeney, prof.

                                              Bloomova_taksonomija_i_aktivno_učenje.pptx

 

 Petty


 

Čitanje – lijek protiv stresa

citanje lijekprotivstresa

Znam da čudno zvuči, no čitanje je ipak! ljekovito. Vjerojatno ni sami nismo svjesni koliko nam je čitanje pomoglo u određenom trenutku. Nama su nekad stariji govorili kako je knjiga naš najbolji prijatelj, a biblioterapija nas uči kako je čitanje svojevrstan lijek za tijelo i dušu koji se slobodno dijeli i kojem vijek trajanja nije ograničen!

Biblioterapija se prvi put pojavila 30-tih godina prošlog stoljeća, a nakon Drugog svjetskog rata postala je prihvaćena u psihologiji i psihijatriji. Svoju je znanstvenu potvrdu dobila kada su istraživanja pokazala kako su se vojnici, koji su u bolnicama čitali knjige (kako bi skratili vrijeme), brže oporavljali od onih koji nisu čitali. Nakon mnogih znanstvenih potvrda biblioterapija postaje tvz. art-terapija, od kojih su najpoznatije terapije slikanjem, dramska, terapija plesom te glazbom i pokretom.

Nakon pročitanoga vrlo često se traži povratna informacija od čitatelja pa su literarni tekstovi danas vrlo korisni kao sredstvo za poticanje emocionalnog izražavanja, smanjenje emocionalne napetosti te kao sredstvo razvijanja antistresnih mehanizama.

Biblioterapija počiva na osnovama psihoanalitičke teorije; dakle čitanje u čitatelju pobuđuje procese:

  1. identifikacije: vrlo uspješno kod djece - djeca se lako identificiraju s likovima, brzo se uključuju u radnju i na taj način dožive čitav repertoar emocija, ali i razviju čitav niz mehanizama sučeljavanja sa stresom ili opasnošću. Ovo je najvažniji proces, jer ako se dogodi da je preskočen ostali 'ne funkcioniraju'.
  2. projekcija: je način propitivanja vlastitog i tuđih ponašanja kod kojih se vrlo često nailazi i na alternativan način rješavanja problema.
  3. katarza: dijeleći emocije s likom, čitatelj može doživjeti emocionalno rasterećenje i olakšanje
  4. uvid: ponekad nam je uvid u tuđe probleme i uvid u naše vlastite, pa čitatelj može na taj način riješiti neki svoj problem.

Ako ste odlučili kvalitetnije živjeti, evo nekih preporuka za 'malu kućnu ljekarnu knjiga':

  • Biblija
  • Ezop: Basne
  • H.C.Andersen : Bajke
  • A. de Saint Exupery: Mali princ
  • Pripovijetke naroda svijeta
  • Italo Calvino: Nevidljivi gradovi
  • Jose Luis Borges: Priče, Knjiga od pijeska
  • Isaak Bashevis Singer: Pripovjetke
  • Danijel Dragojević: Bajka o vratima
  • Amy Tan: Klub sretnih žena
  • Julian Barnes: Flaubertova papiga
  • Gabriel Garcia Marquez: Ljubav u doba kolere
  • Orhan Pamuk: Zovem se Crvena
  • Mihail Bulgakov: Majstor i Margarita
  • Charles Bukowski
  • Chistianne F.: Mi djeca s kolodvora ZOO          

M. Posavec

Ispis E-mail