Osnovna škola je temelj cjelokupnog odgojno-obrazovnog sustava, ima svoj početak i povijesni tok razvoja. Kao posebna organizirana institucija odgoja i obrazovanja, nastala je onog trenutka kada je ljudsko iskustvo bilo već toliko da se moglo i trebalo prenijeti na mlade članove društva; kada se to iskustvo nije više moglo usvojiti izravno u procesu života i rada.
Poznavanje prošlosti jedan je od uvjeta za uspješniji rad u sadašnjosti i budućnosti. Dobro je znati što je sadašnjem stanju prethodilo, tko se sve borio za školu, što se postiglo kako bismo bolje mogli ocijeniti prilog prošlosti sadašnjici.
Osnovna škola Ivana Rangera ima sjedište u Kamenici, na adresi Kamenica bb, 42250 Lepoglava u svom sastavu ima i područnu školu u Žarovnici. Školsko područje obuhvaća naselja: Kamenicu, Crkovec, Kamenički Vrhovec, Kameničko Podgorje, Žarovnicu i Bedenec Gornji.
U osnovnoj školi u Kamenici djeluje 8 razrednih odjela (1.-8. razred) sa ukupno .. učenika, a u područnoj školi u Žarovnici 4 razredna odjela (1.-4. razred) sa ukupno 38 učenika.
Iz školske spomenice:
“Povodom svevišnje odredbe cara Franje I. utemeljena je u Kamenici kao župskom mjestu obćinska seoska škola u prosincu 1830; utemeljena je pako po varaždinskoj županiji. Takova škola bijaše razdijeljena u dva razreda. Djeca obojega spola imala su za položiti dotičnu školu dvie, a najviše tri godine. Uškolovana bijahu osmom i devetom godinom. Nauk predavao se je na hrvatskom jeziku, i to: vjeronauk, čitanje, pisanje i četiri vrste prostoga računstva.”
U početku je škola bila spojena sa župnim uredom, a mladež je podučavao kapelan Mikec koji je kasnije umro u Varaždinu kao kanonik čazmanskoga kaptola.
1832. sagrađena je drvena školska zgrada a prvi učitelj bio je seoski orguljaš Stančić. Naknada za njegov rad u početku je bila u naturi (mošt, žito, sijeno, predivo, drva), a samo djelomično se njegov rad naplaćivao srebrnim novcem iz seoske blagajne.
Godine 1863. izgrađena je zidana školska zgrada koja je odjednom mogla primiti 80-tak učenika.
Školu su polazila djeca iz Jerovca, Kuljevčice, Bedenca, Žarovnice, Vrhovca, Crkovca, Podgorja i Kamenice.
Jerovec, Kuljevčica i Bedenec dobila su 1879. zasebnu školu.
Godine 1867. sazvana je Opća austrijska učiteljska skupština u Beču kojoj je nazočilo 9 500 učitelja iz cijele Austro-ugarske monarhije. “Ova je skupština isposlovala da se vrhovna bivša vlast crkve nad školom dokine.”
Godine 1888., u ožujku i listopadu, (a to se ponovilo 1889. i 1890.) pala je velika količina kiše „tako da se ni stari ne sjećaju tolike vode. Oko sela su njive i livade izgledale kao kakova jezera, samo što su se stabla vidla. Tom prigodom bijaše školski vrt sasvim poharan i uništen.”
U proljeće godine 1887./88. mnoge je učenika tadašnje škole umrlo zbog pojave kašlja hripavca. U zimi 1889. na 1890. vladala je vrućica – influenca od kojeg je bolovalo mnogo naroda “ali srećom ta prolazna bolest nije mnogo žrtava potražila”.
