Crtice iz prošlosti

Ime Kamenica

Riječ kamenica označuje kamenu posudu za vodu kakva se još i danas često nalazi u crkvama. No, vjerojatnije je da je Kamenica dobila ime po tlu i okolišu u kojem se nalazi. Podnožje Ravne gore kamena je gromada pokrivena vrlo tankim slojem zemlje. Na kamenje se nailazi na svakom koraku. Natpis mjesta s ovakvim imenom vrlo je čest.

Povijest mjesta

Krenete li prema Ravnoj gori s lijeve strane vidjet ćete ruševine staroga grada. Od nekad snažnog čuvara ravnogorskih vrata ostao je samo zid obrambene kule. Inače, bila je to peterostrana tvrđava za smještaj gospodara, vojnika i posluge. Ne zna se kad je sagrađena, vjerojatno u drugoj polovici 13. stoljeća jer se i župa spominje pod naslovom “de Kamenicza”.

Prvi put se u ispravama kamenička tvrđava spominje 1399. godine u darovnici kralja Sigismunda Hermanu Celjskom.

Kraljevska dinastija Celjskih uživala je Zagorje do svog izumiranja 1456. godine. kada je u Beogradu Ladislav Hunjadi ubio posljednjeg njihovog izdanka Ulrika, a njegova udovica prodala zagorsku grofoviju Janu Vitovcu, vojnom zapovjedniku Celjskih.

U ratu između Matijaša Korvina i njemačkog cara Fridricha, Vitićevi su sinovi prešli na Fridrichovu stranu te im je zbog nevjernosti oduzeta grofovija. Matijaš Korvin darovao je grofoviju nezakonitom sinu Ivanišu. Ivaniš dovodi nekoliko mađarskih obitelji Ratkaja i Pethoe. Kamenički posjed daruje Ivanu Gyulayu do izumiranja 1568. godine.

Udovica Ivaniša Korvina Beatrice Frankopan daruje Kamenicu lepoglavskim pavlinima, a kasnije pripada Jurju Draškoviću. Pavlini nisu mogli preuzeti Kamenicu jer darovnicu nije potpisao kralj, ali poslije nestanka Gyulaya i dodjeljivanje Trakošćana i Kamenice grofu Jurju Drašković, zagrebačkom biskupu i hrvatskom banu. Pavlini su digli sudsku parnicu za Kamenicu. Ova je parnica između pavlina i Draškovića trajala nevjerojatno dugo: oko 130 godina.

Tek nakon 1730. g. Banski stol presudio je spor u korist Draškovića. Prema tumačenju presude, Kamenica je neodvojivi dio vlastelinstva Trakošćan, a njega je zakonitom darovnicom iz 1568.g. dobio Juraj Drašković.

Kamenica nekad

Počeci škole u Kamenici

Prema zapisima iz 1666. g. školnik tj. prvi seoski učitelj iz Kamenice ne postoji jer župljani šalju djecu u školu u Varaždin.

Deset godina kasnije u Kamenici postoji učitelj, ali je prestao poučavati jer mu mještani u tim teškim vremenima nisu mogli plaćati pa sada služi samo crkvi dok je prije i poučavao djecu. Godine 1708. školnik je Juraj Dijanković, koji je ujedno i zvonar.

1929. školnik i zvonar je Josip Galjuf. Za službu dobiva od selišta četvrt mjerova uroda, a za zvonjenje jedan groš.

Za školnika je 1732.g. dovršena kuća i kupljena livada i dvije oranice. Od 1805.g. u Kamenici nema pučke škole, a kuća za školnika potpuno je propala.

Od 1789. g. Kamenica postaje samostalna župa, a pripadaju joj sela: Bedenec, Crkovec, Jerovec, Podgorje, Vrhovec i Žarovnica. S istočne strane graniči s Klenovnikom, s juga je rijeka Bednja dijeli od Lepoglave i Ivanca, na zapadu međaši sa Bednjom, a na sjeveru Višnjica.

Odredbom cara Franje I. utemeljena je u Kamenici općinska seoska škola u prosincu 1830. godine.

Ta je škola bila podijeljena u dva razreda. Djeca oba spola trebala su polaziti školu  dvije, a najviše tri godine.

Nastava je obavljena na hrvatskom jeziku: vjeronauk, čitanje , pisanje, četiri vrste prvotnog računanja

U početku škola je bila spojena s župnim uredom , a školsku je mladež u župnom voru poučavao kapelan Mikec. Godine 1832. bila je sagrađena drvena školska zgrada te je od tog vremena bio namješten učitelj koji je ujedno obavljao orguljašku službu i školsku mladež podučavao temeljnim predmetima. Učitelje je redovito birala župna općina, a definitivno Duhovni stol u Zagrebu.

Školu je utemeljio grof Juraj Drašković 13. lipnja 1839. Kako još nije bila podignuta zgrada, nastava se održavala u bivšoj školnikovoj kući. Škola je imala jedan razred s ukupno 32 đaka ( 31 dječak i 1 djevojčica u starosti od 8-13 godina).

Obuka je trajala tri godine, učili su čitati, pisati, katekizam, zemljopis i matematiku.

Jedna od velikih želja mještana ostvarena je 1863.g. kada je izgrađena solidna školska zgrada, koja je odjednom mogla primiti 80-ero učenika.

U sklopu te zgrade nalazio se i stan za učitelje. N a temelju novog školskog zakona od 1874. uvedeno je obvezno školovanje. Škola u Kamenici obuhvaćala je ova mjesta: Jerovec, Kuljevčica, Bedenec, Žarovnica, Kamenički Vrhovec, Crkovec, Kameničko Podgorje, Kamenica.

Jerovec, Kuljevčica i Bedenec dobili su 1879. g. posebnu školu koja se nalazila u zgradi Rudarskog društva u Jerovcu. Imala je jednog učitelja koji je radio u sva 4 razreda. Svi ostali polaze školu u Kamenici. Školska kamenička općina imala je 300 školskih obveznika od kojih je 1890. g. 120 djeteta polazilo svakodnevnu školu, a 39 opetovnicu. Opetovnica se držala svake srijede i subote od 3-5 sati poslije podne, u ljetno doba od 4-6h.

Kako je bio prevelik broj djece upisane u školu, a u prostorije je moglo stati samo 80 učenika, nije moglo moguće održati cjelodnevnu obuku, pa je na školskoj odbornoj sjednici od 27. studenoga 1890. g. uvedena poludnevna obuka. Od tada 3. i 4. razred ima obuku ujutro, a 1. i 2. poslije podne.

Broj učenika polaznika OŠ Ivana Rangera Kamenica od  1890.- 2010.