O utjecaju medija na razvoj djece puno je istraživanja. Većina studija pokazuju da je taj utjecaj negativan, a najnovija ide još dalje i tvrdi da previše vremena provedenog u gledanju televizije utječe na razvoj dječjeg mozga na način da mijenja moždanu strukturu.
Što dijete više vremena provodi ispred televizijskog ekrana, promjene na mozgu su složenije, tvrde stručnjaci s japanskog Sveučilišta Tohoku koji su proveli studiju koja je provedena nad 276 djece starosti od 5 do 18 godina, koja gledaju od 0 do 4 sata dnevno televiziju, odnosno prosječno 2 sata dnevno.
Iako ima i zagovornika kako suvremeni mediji idu u prilog razvoju djece i mladeži, u jednome se svi slažu: televizija stimulira djetetov mozak i plijeni mu pažnju, ali ga ne hrani i ne razvija.
Učiteljica Bernarda Kljunić, učiteljica 4. razreda, prošle je školske godine započela projekt s učenicima „ 10 dana bez ekrana”, a ove ga godine nastavila učiteljica 3. razreda Višnja Rodek. Provedene su modificirane aktivnosti za učenike po uzoru na izvornu ideju koju je osmislila udruga CINAZ.
Projekt „Deset dana bez ekrana” provodi Udruga CINAZ – udruga za izvannastavne i izvanškolske aktivnosti iz Zadra od 2008. po uzoru na pilot projekt iz Francuske. Projekt se kontinuirano provodi svake školske godine do danas u suradnji s osnovnim školama diljem RH. Udruga CINAZ je osmislila svu dokumentaciju te je istu objavila u svojoj autorskoj knjizi „Tamna strana bez ekrana” (2012.).
Projekt je nacionalno prepoznatljiv kao projekt udruge CINAZ te je u nekoliko navrata dobio potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Sam projekt je pokazao da su djeca “zarobljena medijima”. Udruga CINAZ je prilikom osmišljavanja projekta Deset dana bez ekrana pošla od pretpostavke da je problematika pretjeranog konzumiranja i ovisnosti o medijima kod djece i mladih već toliko uznapredovala i nadrasla mogućnosti „otpora“, da se oni više i ne mogu sami oduprijeti. Stoga im je nužno pomoći što širom i umreženijom aktivnošću, metodama i načinima koji potiču njihovo sudjelovanje i zanimanje.
Namjera je akcije da se pridonese drugačijem korištenju ekrana, da se potakne kritički stav i promišljanje mladih u odnosu na ponudu konzumerski orijentiranog svijeta, ali i da se vidi koje su druge mogućnosti organizacije slobodnog vremena učenika. Dakle, učenici 3. razreda (sadašnji 4. b razred) kao i 3. b razred trebaju provesti desetak dana na način da svoje slobodno vrijeme organiziraju bez gledanja televizije, sjedenja za računalima i sl. Roditelji s zajedno s učenicima osmišljavaju njihovo slobodno vrijeme i zajednički potpisuju izjave u kojima su učenici navodili što su radili umjesto sjedenja pred ekranima.
Projekt je završio, a iskustva nisu baš ohrabrujuća. Dio učenika nije izdržao bez ekrana, dio je pronašao nove načine korištenja slobodnog vremena, ali svi se slažu u jednome – bilo je jako teško izdržati tih deset dana i ne znaju kako bi uopće mogli živjeti bez suvremene tehnologije.
Evo i njihovih bilježaka:
Lana, 4. razred : Bio je to dobar osjećaj jer sam više vremena provodila na svježem zraku i pomagala mami. Više sam vremena provodila s prijateljima.
Nikolina, 4. razred: Na početku je bila užasno, bilo mi je dosadno i nisam znala što bih radila. Kasnije sam našla neku zanimaciju.
Amanda, 4. razred: Kada smo krenuli u projekt, osjećala sam se korisno i odgovorno. Više sam vremena provodila na svježem zraku i igrala se s prijateljima.
Marko, 4. razred: Osjećao sam se grozno i loše! Cijelo vrijeme mi je bilo dosadno!
Josip, 4. razred: Nisam izdražao tih deset dana bez ekrana, ali sam više vremena provodio u igri vani.
