Učenici petoga i šestoga razreda u pratnji učiteljica Povijesti, Geografije i Hrvatskoga jezika te voditeljice Maje, posjetili su u petak, 17. studenoga, u sklopu terenske nastave, dvor Veliki Tabor i Krapinu.
Do odredišta su ih vodile vijugave zagorske ceste, a kroz prozor su promatrali sumaglicom obavijene ljepote Hrvatskoga zagorja. Kako su se približavali odredištu, i oni koje je uspavao taj tmuran jesenski dan, širom su otvorili oči pogledom tražeći dvor Veliki Tabor jer je učiteljica obećala veliki pljesak onome tko ga prvi ugleda. Nedugo nakon zasluženog gromoglasnog pljeska našli su se u podnožju brežuljka pokraj Desinića, odakle su se pješke uputili prema dvorcu.
U dvorištu Velikoga Tabora dočekala ih je žena duge raspuštene kose, u dugoj starinskoj haljini, s lisičjom kožom preko ruke i odmah privukla sve dječje poglede. „Je li to prava lisica?“, prštala su sa svih strana pitanja učenika, a dodatno ih je iznenadio potvrdan odgovor. Ne, nije to bila plemkinja, iako je tako izgledala. Bila je to njihova kostimirana voditeljica Andrea koja ih je upoznala s poviješću i nekadašnjim izgledom Velikoga Tabora, provela ih svim katovima dvorca, pokazala im nekadašnja oružja i razne zbirke koje se ondje čuvaju. Kao šećer na kraju, na posebno zanimljiv način približila im je legendu o Veroniki Desinićkoj, a njezina je pripovjedačka moć opet ukrala svu dječju pozornost.
Sljedeće je odredište bio seoski turizam Grešna gorica gdje su se, prema legendi, potajno sastajali grof Fridrik Celjski i Veronika Desinićka. To su mjesto, okruženo zanimljivim minijaturama zagorskih dvoraca, svi jedva dočekali jer ih je ondje čekao ukusni ručak i zajedničko druženje. No, nije to bila njegova jedina čar. Pruža se otamo prekrasan pogled na Veliki Tabor, što su svi iskoristili za fotografiranje. U Grešnoj gorici nalazi se i mali zoološki vrt, s kozama, jelenima, svinjama te brojnim drugim životinjama koje su ponosno pozirale pred objektivima i družile se s učenicima. Osobito je prijateljski nastrojen bio škotski ovčar koji je, osim što se u potpunosti prepustio dječjim rukama i maženju, s dečkima zaigrao i nogomet.
Od Grešne gorice uslijedio je povratak prema Krapini i Muzeju krapinskih neandertalaca gdje su učenici najprije pogledali kratki film o životu neandertalaca, a zatim su se i sami zaputili u šetnju prostorom muzeja gdje je u virtualna 24 sata ispričana priča o postanku svijeta i čitavoj ljudskoj evoluciji. Stručno vodstvo i interaktivni sadržaji u muzeju učinili su i taj dio terenske nastave nezaboravnim.
Učenici su tako mogli zaviriti u prostore stare učionice gdje su odnesene prve pronađene životinjske kosti te kroz prozore stare ljekarne i gostionice „Krapinski vandrček“ gdje je rado odlazio Dragutin Gorjanović-Kramberger, hrvatski prirodoslovac koji je otkrio ostatke krapinskoga pračovjeka. Vidjeli su izbliza i lutke izrađene od materijala jako sličnoga ljudskoj koži, zakoračili u ledeno doba u kojemu su osjetili pucketanje leda pod nogama te se pobliže upoznali s anatomijom pračovjeka promatrajući rendgenske snimke njegovih kostiju. Nakon Muzeja, odšetali su do samoga nalazišta gdje su se fotografirali pored rekonstrukcije obitelji krapinskoga pračovjeka. Posjet je završio odlaskom do suvenirnice gdje su učenici pohrlili odabrati nešto što će ih podsjećati na taj dan, a također i ponešto za svoje ukućane kako bi im prenijeli bar djelić toga doživljaja.
Tom su terenskom nastavom ostvareni brojni obrazovni ciljevi, među kojima su upoznavanje razdoblja prapovijesti, upoznavanje geografskih osobitosti Hrvatskoga zagorja te usmeno i pisano opisivanje otvorenoga i zatvorenoga prostora. Učenici su primijenili i pravila kulturnoga ponašanja na javnim mjestima te u autobusu. Više fotografija pogledajte OVDJE.
Nataša Narančić, prof.
