Ime Kamenica
Riječ kamenica označuje kamenu posudu za vodu kakva se još i danas često nalazi u crkvama. No, vjerojatnije je da je Kamenica dobila ime po tlu i okolišu u kojem se nalazi. Podnožje Ravne gore kamena je gromada pokrivena vrlo tankim slojem zemlje. Na kamenje se nailazi na svakom koraku. Natpis mjesta s ovakvim imenom vrlo je čest.
Povijest mjesta
Krenete li prema Ravnoj gori s lijeve strane vidjet ćete ruševine staroga grada. Od nekad snažnog čuvara ravnogorskih vrata ostao je samo zid obrambene kule. Inače, bila je to peterostrana tvrđava za smještaj gospodara, vojnika i posluge. Ne zna se kad je sagrađena, vjerojatno u drugoj polovici 13. stoljeća jer se i župa spominje pod naslovom "de Kamenicza".
Prvi put se u ispravama kamenička tvrđava spominje 1399. godine u darovnici kralja Sigismunda Hermanu Celjskom.
Kraljevska dinastija Celjskih uživala je Zagorje do svog izumiranja 1456. godine. kada je u Beogradu Ladislav Hunjadi ubio posljednjeg njihovog izdanka Ulrika, a njegova udovica prodala zagorsku grofoviju Janu Vitovcu, vojnom zapovjedniku Celjskih.
U ratu između Matijaša Korvina i njemačkog cara Fridricha, Vitićevi su sinovi prešli na Fridrichovu stranu te im je zbog nevjernosti oduzeta grofovija. Matijaš Korvin darovao je grofoviju nezakonitom sinu Ivanišu. Ivaniš dovodi nekoliko mađarskih obitelji Ratkaja i Pethoe. Kamenički posjed daruje Ivanu Gyulayu do izumiranja 1568. godine.
Udovica Ivaniša Korvina Beatrice Frankopan daruje Kamenicu lepoglavskim pavlinima, a kasnije pripada Jurju Draškoviću. Pavlini nisu mogli preuzeti Kamenicu jer darovnicu nije potpisao kralj, ali poslije nestanka Gyulaya i dodjeljivanje Trakošćana i Kamenice grofu Jurju Drašković, zagrebačkom biskupu i hrvatskom banu. Pavlini su digli sudsku parnicu za Kamenicu. Ova je parnica između pavlina i Draškovića trajala nevjerojatno dugo: oko 130 godina.
Tek nakon 1730. g. Banski stol presudio je spor u korist Draškovića. Prema tumačenju presude, Kamenica je neodvojivi dio vlastelinstva Trakošćan, a njega je zakonitom darovnicom iz 1568.g. dobio Juraj Drašković.
Kamenica nekad
Počeci škole u Kamenici
Prema zapisima iz 1666. g. školnik tj. prvi seoski učitelj iz Kamenice ne postoji jer župljani šalju djecu u školu u Varaždin.
Deset godina kasnije u Kamenici postoji učitelj, ali je prestao poučavati jer mu mještani u tim teškim vremenima nisu mogli plaćati pa sada služi samo crkvi dok je prije i poučavao djecu. Godine 1708. školnik je Juraj Dijanković, koji je ujedno i zvonar.
1929. školnik i zvonar je Josip Galjuf. Za službu dobiva od selišta četvrt mjerova uroda, a za zvonjenje jedan groš.
Za školnika je 1732.g. dovršena kuća i kupljena livada i dvije oranice. Od 1805.g. u Kamenici nema pučke škole, a kuća za školnika potpuno je propala.
Od 1789. g. Kamenica postaje samostalna župa, a pripadaju joj sela: Bedenec, Crkovec, Jerovec, Podgorje, Vrhovec i Žarovnica. S istočne strane graniči s Klenovnikom, s juga je rijeka Bednja dijeli od Lepoglave i Ivanca, na zapadu međaši sa Bednjom, a na sjeveru Višnjica.
Odredbom cara Franje I. utemeljena je u Kamenici općinska seoska škola u prosincu 1830. godine.
Ta je škola bila podijeljena u dva razreda. Djeca oba spola trebala su polaziti školu dvije, a najviše tri godine.